Da ništa što sada živiš nije slučajno.
Da sve što te dovelo ovdje ima smisao koji možda još ne vidiš očima, ali ga tvoje tijelo osjeća; u dahu, u srcu, u trenucima kada tišina postane istina.
Znaš da postoji veća slika. Ne ona koju trebaš otkriti naporom, nego ona koja se otkriva kad se poravnaš sa sobom. Ta slika nije fiksna, ona se širi s tobom, raste s tobom, mijenja se kako se ti vraćaš sebi.
Pitanje sada nije: što moraš popraviti?
Pitanje je: što si spremna zračiti?
Kojoj frekvenciji daješ prostor?
Koju verziju sebe biraš živjeti - onu staru, naučenu ili onu koja te zove iznutra?
Znaš da više ne možeš hodati starim putem.
Ne želiš površne promjene.
Ne želiš zakrpati vanjsko.
Ne želiš tražiti odgovore u svijetu.
Ti želiš sebe.
Svoju istinu.
Svoju JA JESAM prisutnost koja te zove već dugo i sada je glasnija nego ikada.
I znaš - sve kreće iznutra.
Ne iz očekivanja drugih.
Ne iz prošlosti.
Ne iz pokušaja da budeš „dobra“, „prilagođena“ ili „razumljiva“.
Kreće iz tebe.
Iz tvog unutarnjeg pristanka da živiš ono što jesi.
Iz koraka koji sada osjećaš kao jedini istinit.
Ovo je tvoj povratak.
Ne novi put.
Nego pravi.