Dobrodošla,
moje ime je Tamara.
Rođena sam jednog proljetnog jutra, 1982. godine u Zagrebu.
Sa svojih 21 godinu selim se u Rijeku u kojoj sam živjela više od 20 godina, sada trenutačno živim u raju na zemlji zvanom Istra.
Imam jako puno uloga; jedne od njih su: majka, supruga, kći, prijateljica, dalo bi se nabrajati. Zapravo to su one kojima nekako pridodajem najviše važnosti...
Moj svjesni istraživački put sebe same krenuo je sa mojih 16 godina kada se počinjem interesirati za ideju da svojim mislima utječemo na svoj život, meditaciju i doticanje ne fizičkog dijela sebe... Iako se ne sjećam svoga djetinjstva u potpunosti, osim u bljeskovima.
Znam da ti bljeskovi u sebe nose veliku čežnju za tamo "nečim" i jaku vezu sa anđelima.
Moj interes je započeo sa knjigama i kako je vrijeme prolazilo knjige nisu više bile dovoljne i zato krećem u nepoznate dubine otkrivanja sebe same...
Po putu otkrivanja završila sam određena učenja koja su postala sastavni dio moga življenja. Certificirani sam trener osobnog rasta i razvoja, Majstor Shamballa MDH (multidimenzionalnog energetskog iscjeljivanja), Shamballa 13 D, Transcendentalna meditacija, Reiki te ostala znanja iz područja energetskih tehnika i duhovnosti. Moje inicijacije i učenja nisu samo teorija one su bile moja zvijezda vodilja.
U jednom trenutku mog Života doživljavam iznenadni gubitak svog voljenog, jedinog brata...
Trenutak koji je stvorio osjećaje; boli koja razdire, tugu koja se ne može isplakati, krivnje koja se duboko uvukla u svaki atom moga bića. U tom dijelu svog života lijegala sam i budila se sa tugom koja se u nekim trenucima činila kao najbolja prijateljica. Ništa me nije pitala, ništa nije tražila od mene, a dozvoljavala mi je da suze iz mene neprestano teku.
Taj cijeli događaj u meni je pokrenuo povlačenje od vanjskog svijeta (koliko je to moguće uz četvero djece - suprug je bio moja najveći oslonac i snaga).
I tada započinjem najaktivniji rad na sebi ikad. Dolazi do zasićenja svih tehnika, svih učitelja, mentora, svog znanja koje sam do tada akumulirala i prakticirala.
I okrećem se u potpunosti sebi - sama, potpuno ogoljena, shrvana od boli i tuge sa tihom vjerom u sebe da ima tih komadića u meni što rade volju za boljim svijetom.
U tom višegodišnjem procesu počinjem se svjesno spajati sa Višim aspektima sebe.
Doživljavam trenutke u kojima dolazi do spoznaja - buđenja, sjećanja darova sa kojima sam došla na ovaj svijet.
Dolazi do aktivacija; do događaja koji gube svako logičko objašnjenje.
Dolazi do nedostatka ovozemaljskih riječi za prisutnost u tim trenucima.
(Do tih trenutaka, u meni je uvijek tinjala neka vrsta sumnje u sebe i svoje darove.
Iako bih suprotno doživljavala od svojih prividnih osjećaja - kroz duše koje su me u tim trenucima trebale. Ljudi puni zahvalnosti i čuđenja da je nešto moguće.)
Nakon vremena i vremena provedenih u ljuštenu svojih slojeva koje sam godinama gradila kao najjače kule, kupanje u boli i tuzi, umivanjem sa osjećajem krivnje i gledanjem u dijelove sebe koji su pekli kao najdublja rana koja nikako da zacijeli.
Dovelo me je do trenutka ili se trenutak približio meni kada sam počela hrabro osjećati cijelim svojim bićem bez imalo zadrške da znam.